𝘋𝘰𝘬 𝘮𝘪𝘯𝘪𝘴𝘵𝘢𝘳 𝘷𝘢𝘯𝘫𝘴𝘬𝘪𝘩 𝘱𝘰𝘴𝘭𝘰𝘷𝘢 𝘊𝘳𝘯𝘦 𝘎𝘰𝘳𝘦 𝘴𝘯𝘪𝘴𝘩𝘰𝘥𝘭𝘫𝘪𝘷𝘰 𝘱𝘳𝘪𝘴𝘵𝘢𝘫𝘦 𝘯𝘢 𝘴𝘢𝘳𝘢𝘥𝘯𝘫𝘶 𝘴 𝘳𝘦ž𝘪𝘮𝘪𝘮𝘢 𝘰𝘱𝘵𝘶ž𝘦𝘯𝘪𝘮 𝘻𝘢 𝘳𝘢𝘵𝘯𝘦 𝘻𝘭𝘰č𝘪𝘯𝘦, 𝘊𝘳𝘯𝘶 𝘎𝘰𝘳𝘶 𝘪𝘻𝘭𝘢ž𝘦 𝘮𝘦đ𝘶𝘯𝘢𝘳𝘰𝘥𝘯𝘰𝘫 𝘴𝘳𝘢𝘮𝘰𝘵𝘪 𝘪 𝘱𝘳𝘢𝘷𝘯𝘪𝘮 𝘱𝘰𝘴𝘭𝘫𝘦𝘥𝘪𝘤𝘢𝘮𝘢.
Uprkos zahtjevima međunarodne zajednice za odgovornim i konkretnim djelovanjem država članica, ministar vanjskih poslova Crne Gore, Ervin Ibrahimović, nastavlja da produbljuje saradnju s režimom protiv kojeg su pred najvišim međunarodnim pravosudnim institucijama podnijete tužbe za genocid i ratne zločine.
Ibrahimović svojim izjavama, saglasnostima i diplomatskim gestama ne izražava distancu niti kritički stav – naprotiv, pruža otvorenu ruku onima protiv kojih se vode postupci pred Međunarodnim sudom pravde (MSP) i Međunarodnim krivičnim sudom (MKS).
Umjesto da jasno osudi – on legitimiše. Umjesto da reaguje – on relativizuje. Sve to – zarad “investicija”. Ali, koja je cijena toga? I zašto – po svaku cijenu?
Tokom svog mandata na poziciji ministra vanjskih poslova, Ibrahimović je ignorisao niz ključnih pitanja. Nije eksplicitno osudio genocid u Gazi. Odbio je da izraelsku ambasadorku u Srbiji, koja je nerezidentna ambasadorka za Crnu Goru, proglasi personom non grata, iako je promovisala huškačku propagandu i javno vrijeđala građane Crne Gore, nazivajući ih “ekstremistima”.
Ministar nastavlja da miluje institucionalnu saradnju s državom Izrael – daje saglasnosti za zvanične posjete, uključujući i onu potpredsjednika Vlade Moma Koprivice.
Na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, dok su deseci država napuštali salu u znak protesta – crnogorska delegacija, pod njegovim resorom, ostala je u fotelji.
Štaviše, prema dostupnim informacijama, Crna Gora nije obustavila izvoz vojne opreme u Izrael, za razliku od brojnih evropskih zemalja koje su uvele embargo!
Ova pitanja nijesu važna samo kao čin solidarnosti s palestinskim narodom. Ona određuju i naš društveni kontekst, međunarodnu poziciju i kredibilitet – i nasljeđe koje ostavljamo budućim generacijama. Ministar koji ne samo da ne osuđuje, već svojim djelovanjem aktivno podržava zločinom optužene režime, ne vodi politiku neutralnosti – već politiku saučesništva. To nije strategija – to je vrijednosni sunovrat.
A saučesništvo nije “samo riječ”. Crnu Goru na djelovanje obavezuju međunarodno pravo, Povelja UN, Ženevske konvencije i rezolucije usvojene u samom crnogorskom parlamentu. Na osnovu čega ministar Ibrahimović smije da to ignoriše?
Zbog svega navedenog, tražimo da ministar Ervin Ibrahimović preuzme političko-pravnu odgovornost zbog mogućeg kršenja međunarodnih i domaćih obaveza koje Crna Gora ima kao članica međunarodne zajednice.
Tražimo i hitan prekid svih oblika saradnje s režimom protiv kojeg se vode međunarodni procesi zbog optužbi za genocid i ratne zločine.
Ne želimo da Crna Gora ostane upamćena u istoriji onako kako će vjerovatno pamtiti ministra koji je – umjesto da stane u odbranu međunarodnog prava i osnovnih ljudskih vrijednosti – stao na stranu onih koji ih brutalno gaze.
Takođe, ne prihvatamo da buduća crnogorska pokoljenja odrastaju na političkom tlu koje je, svojim djelovanjem, ministar Ibrahimović oblikovao kao – podaničko.
